Identificirajte, kontrolirajte i riješite greške u razvoju softvera To je jedan od najkritičnijih aspekata za osiguranje kvalitetnog finalnog proizvoda. The Bugs, te male greške koje tako često komplikuju život programera, prate definirani proces od trenutka kada su otkrivene do trenutka kada se smatraju potpuno riješenim. Efikasno upravljanje životni ciklus grešaka To može biti ključno za optimizaciju resursa i vremena, kao što je spomenuto u dodatnim resursima.
Kako se otkrivaju greške? Ko je odgovoran za njihovo rješavanje? Koji se alati koriste? U ovom članku ćemo odgovoriti na sva ova pitanja kako bismo vam pomogli da efikasno upravljate softverskim greškama.
Šta je greška u razvoju softvera?
Definira se kao greška ili softverska greška Svaki kvar koji uzrokuje neočekivani ili netačan rezultat u aplikaciji. Greške mogu nastati iz raznih uzroka, od ljudske greške do problema s infrastrukturom, do vanjskih okolnosti kao što su fizički uslovi ili elektromagnetne smetnje. Da biste bolje razumjeli problem, korisno je pregledati informacije o implikacijama oštećenog softvera, kao i o tome kako spriječiti greške u kodu.
Ponekad greška može biti klizav i manifestiraju se samo u vrlo specifičnim situacijama, zbog čega njihovo otkrivanje i rješavanje traje duže nego što je poželjno. Otuda je važno pravilno evidentirati svaki nedostatak radi detaljnog praćenja.
Faze životnog ciklusa buba
Životni ciklus greške je strukturirani proces koji prati niz faze. Iako svaka kompanija ili alat može imati drugačiju nomenklaturu ili tok, većina sistema se slaže oko sljedećih općih faza:
- Novo: Greška je otkrivena i prvi put se evidentira.
- U pregledu: Provjerava se da li se može reproducirati i da li je zaista kvar.
- U toku: Greška je potvrđena i spremna je za rad.
- Dodijeljeno: određeni programer ili tim je određen da to riješi.
- Razvoj: Tim radi na otklanjanju kvara.
- U testiranju: testira se kako bi se potvrdilo da je riješeno.
- QA validiran: Tim za kvalitetu osigurava da se ne razmnožava i ne stvara nuspojave.
- zatvoreno: Smatra se riješenim i arhiviran za buduću upotrebu.
- Ponovo otvoreno: Ako greška i dalje postoji nakon testiranja, ciklus se vraća.
Svaka promjena stanja mora biti dobro dokumentovana za održavanje pune sljedivosti tokom razvoja projekta.
Klasifikacija prema težini i prioritetu
Ispravno upravljanje ciklusom grešaka uključuje procjenu njegove važnosti prema dvije glavne ose. S jedne strane, imamo ozbiljnost (ozbiljnost), koji meri uticaj koji ima na funkcionalnost softvera. S druge strane, prioritet, što određuje hitnost sa kojom se treba riješiti.
Ovo su stepeni u kojima se mjeri faktor ozbiljnosti greške:
- Manje: vizuelni nedostaci, tipografske greške, netačna dokumentacija.
- Medio: To uzrokuje manje kvarove koji ne ugrožavaju rad.
- Visoko ili visoko: ne blokira, ali utiče na važne funkcije.
- Kritično: blokira osnovne funkcije, sprječava korištenje sistema.
Što se tiče faktora prioriteta, mora se reći da on više odgovara poslovnim ili klijentskim kriterijima. Ponekad vizuelna greška (ozbiljna ili manja) može imati visoki prioritet zbog imidža.
Najčešći tipovi softverskih grešaka
Tokom razvoja mogu se pojaviti različite vrste grešaka. Ovo su neke od najčešćih:
- Greške u kompilaciji: Obično su posljedica neispravne sintakse, nedostajućih biblioteka ili konfiguracija. Lako ih je otkriti jer direktno sprječavaju prevođenje koda.
- Logičke greške: najteže pronaći. Kod se kompajlira i pokreće, ali rezultat je netačan zbog loše promišljenih odluka.
- Greške u toku rada: nastaju prilikom pokretanja softvera, kao što su podjele nulom ili prekidi petlje.
- Greške integracije: Pojavljuju se kada moduli međusobno ne komuniciraju pravilno.
- Greške u izvedbi: utiču na efikasnost, kao što su prekomerno vreme učitavanja ili loše upravljana memorija.
Identificiranje vrste greške može uštedjeti mnogo sati otklanjanja grešaka i bolje fokusirati rad tima, posebno ako se koriste alati za praćenje grešaka.
Rad na testeri je ključno u životnom ciklusu grešaka. Oni ne samo da prijavljuju kvar, već ga moraju i potvrditi nakon što je otklonjen. Uobičajena je greška programera da označe grešku kao zatvorenu bez ponovne provjere.
Dobre prakse u upravljanju greškama
Da biste osigurali efikasno rješavanje grešaka, preporučljivo je slijediti određene smjernice:
- Dodijelite jasne odgovornosti: Svaka greška mora imati dodijeljenog programera i testera.
- Dokumentirajte cijeli proces: napravljene promjene, verzija ispravljena, okruženje provjereno.
- Opsežno testiranje: unitarni, integrirani, regresivni ili automatizirani ako je moguće.
- Zabilježite što više informacija: okruženje, koraci za njegovu reprodukciju, uređaj, pretraživač, zapisnici, snimke ekrana.
Ove najbolje prakse pomažu u sprečavanju ponovljenih grešaka i osiguravaju sljedivost kroz cijeli projekat.
Alati koji se koriste za upravljanje greškama
Danas imamo brojne alate za upravljanje defektima koji se integriraju u agilni razvojni tok. Neki od najpoznatijih su:
- Azure DevOps: široko se koristi u okruženjima koja koriste Microsoft alate. Omogućava potpuno praćenje grešaka i zadataka.
- TOUR: vjerovatno najčešći. Omogućava vam da kreirate probleme, dodijelite ih, dodate prioritet, status, priloge, komentare itd.
- Tricentis: Moćan alat koji omogućava upravljanje defektima povezanim sa test slučajevima, posebno koristan u automatizovanom testiranju.
Korišćenje ovih alata poboljšava komunikaciju, olakšava uvid u status svake greške i omogućava izveštavanje i merenje za buduća poboljšanja.
Kako bi trebao izgledati dobar izvještaj o grešci
Dobar izveštaj ne samo da ukazuje na to da nešto nije u redu, već nam takođe pomaže da razumemo šta nije u redu, kako se dešava, kakav uticaj ima i šta se očekuje da će se dogoditi. Neki bitni elementi:
- Jedinstveni identifikator y opisni naslov.
- Datum otkrivanja, okruženje, uređaj, operativni sistem i verzija.
- Specifični koraci za njegovu reprodukciju i očekivani rezultati u odnosu na dobijene.
- Ulovi ili video snimci kvara.
- Dodatne informacije: evidencije, korišteni podaci, veze do povezanih zadataka.
- Kritičnost i prioritet.
- Brisanje zadataka ko prijavljuje i ko rešava.
Što je izvještaj detaljniji i jasniji, greška se brže može riješiti. bez gubljenja vremena na postavljanje dodatnih pitanja ili reprodukciju problema.
Saradnja i timska kultura
Efikasno upravljanje greškama zahteva visok stepen saradnje. Greška nije greška osobe, već prilika za poboljšanje proizvoda. Podsticanje retrospektivnih sastanaka, analiza osnovnih uzroka i detaljna dokumentacija procesa pomaže u sprečavanju da se iste greške ponove u budućnosti.
Životni ciklus greške nije samo niz stanja; to je odraz zdravlja tima i proizvoda. Dobro upravljanje problemima čini razliku između profesionalnog softvera i softvera punog improviziranih zakrpa. Uz prave alate, dobre prakse i timski rad, Greške mogu preći od problema do stalne prilike za učenje i poboljšanje.